|
|
| |
|
|
ARBANAŠKO PITANJE I SRPSKO PRAVO
reprint izdanja iz 1913. godine
|
|
|
Sadržaj
|
|
| |
|
"U docnije doba mnogo se pisalo i piše o Arbaniji i Arbanasima, pa videći, da je to skroz netačno i
da se ne slaže sa postojećim stanjem, ni sa onim što sami Arbanasi o sebi govore i pričaju, a čitajući
i prateći ono što se o njima piše, uvidio sam i uvjerio se, da se piše ili sa nepoznavanjem stvari, ili
sa namjernim izvrtanjem istine, zašto je i nastupila jedna zbrka pojmova, koja je doprinijela tome, da
se od jedne neznatne stvari načini ogromno jevropsko pitanje, koje zadaje toliku brigu ne samo
velesilama, nego i svakom kulturnom čovjeku, koji se grozi pred mogućnošću Jevropskog rata.
Pa kako su
Srbi sa Arbanasima, skoro svuda pomiješani i kako je teško postaviti međe između oba naroda to, da bi
se koliko toliko dobio pravi pojam o porijeklu većine sadašnjih Arbanasa ili tzv. Malisora, koji se
nalaze u sjevero-istočnoj Arbaniji prema granicama Srbije i Crne Gore, smatrao sam za dužnost, kao
poznavaoc arbanaške prošlosti, života, porijekla i običaja, iznijeti o njima ono, što je vrlo malo ili
gotovo ni malo bilo poznato, a na osnovu svoga dugogodišnjeg ispitivanja i promatranja njihovog života
i običaja.
Sve što budem u ovome djelu govorio o Arbanasima podkrijepljeno je i dokazima a mnogo je
posvjedočeno i stranim piscima, koji su i nehotice rekli po koju istinu o njima. I svaki, kome je
stalo do poznavanja Arbanasa - Malisora može iz ovog djela vidjeti sve što je potrebno da se taj narod
i okarakteriše kao srpski po porijeklu, jeziku, narodnoj poeziji i običajima, što je za rješavanje
Arbanaškog pitanja neophodno, da se zna, ako se želi, da se do pravog saznanja dođe i ovo pitanje
pravilno i pravedno riješi.
I ako je sve ovo pisano na brzu ruku, opet je sve sređeno i uređeno tako,
da može zadovoljiti svakog, kome je do istine i pravilnog saznanja stalo.
Nadam se da će se svako
uvjeriti, da sam učinio dobro, što sam se riješio srediti i urediti svoja opažanja o Arbanasima, čiji
mi je život, kao što rekoh, svestrano poznat. Ako bi ma ko, u šta od izloženog posumnjao, gotov sam da
mu dam i šire obavještenje, pošto se govori i piše o živijem malisorskim plemenima i kućama, kod kojih
postoji živo predanje o svemu ovom, što ću izložiti, a što sam od ljudi iz naroda, i naroda zabjeležio,
upamtio i ovako sredio.
Pored arbanaškog pitanja i pitanje o Skadru zadaje diplomaciji obje srpske
kraljevine i srpskome narodu veliku brigu i ne znam kako i po čemu se Skadar uzima kao arbanaški grad
i prestolnica Arbanije, pa da bi se i o njemu steklo uvjerenje, da je svagda bio srpski i da su Srbi
vladali Skadrom ništa manje od hiljadu i dvije stotina godina, smatrao sam za svoju dužnost iznijeti
i o njemu pravu istinu iz čega će se svaki uvjeriti, da je Skadar još od VII vijeka bio srpski i da
kao takav mora ostati.
Kako smo mi Srbi, vječito radeći na oslobođenju svoga naroda bili izlagani
najvećim nepravdama, naročito prilikom ugovora o miru i radu raznih kongresa na kojima se tretiralo i
rješavalo o srpskom pitanju kao što je u izgledu da će i sada biti, to sam smatrao za potrebno uprijeti
prstom na mnoge rane, koje su nanošene u prošlosti srpskome narodu, zato se nadam, da niko neće
zamjeriti za sve ono, što se i mimo glavnog predmeta reklo, da bi se koliko toliko vidjelo, da smo mi
Srbi bili pastorčad a Jevropa maćeha prema nama i ako smo svojim viteštvom i bezprimjernim otporom
odolevali azijatskoj navali, tako kako ni jedan narod na istoku a ni na zapadu i čime smo Jevropu
zadužili i obvezali, da prema nama i u opšte srpskome pitanju bude spravedljivija i uviđavnija, nego
što je to do sada bilo."
|
Tomo P. Oraovac
|
| |
|
|