|
|
| |
|
|
|
| |
|
Starac i sunce je roman o ljubavi koja ne poznaje prepreke i tabue, koja se desi kada je najmanje očekuju i u situacijama koje ljudi obično nazivaju slučajnostima. Roman prati postarijeg univerzitetskog profesora Mirkovića, koji jednog hladnog snežnog dana prisustvuje nemilom događaju, koji će promeniti njegov dotadašnji život i učiniti ga uzbudljivijim nego ikada. Prisustvujući otmici mlade devojke, u njemu se odvija borba između dva izbora: umešati se ili ostati po strani; rizikovati ili ostati siguran; pomoći ili okrenuti glavu. Odlučujući da se odupre zlobnicima i pomogne nezaštićenoj devojci njegov život poprima sasvim, sasvim drugačiji tok...
Autor ovog romana, što je inače svojstveno njegovom stvaralačkom radu, dodiruje teme koje predstavljaju tabue u današnjem društvu. Glavni motiv koji Smukov istražuje u ovom romanu je ljubav i mogućnost ljubavi između starijeg muškarca i mlađe, mnogo mlađe, devojke. Da li je takva ljubav moguća i da li je čista, kakva ljubav mora biti? Da li može odoleti vremenu i pobediti iskušenja pred kojima se nalaze ljubavnici? Da li može preživeti osudu društva, ismejavanje? Koliko je jaka ta ljubav i šta se iz nje može izroditi?
Ovaj roman istražuje i međuljudske odnose koje samo ljudi mogu učiniti tako komplikovanim, nepredvidive događaje koje život isporučuje i snagu koju ljudi u sebi nose da bi se sa takvim događajima nosili. Koliko je potrebno snage da bismo mogli preboleti, primiti udarce i podići se ponovo, ustati i nastaviti život, učiniti ga lepšim, ako ne, onda samo podnošljivijim? Ali ponekad i ugoditi sebi. Da li je moguće pobeći od odgovornosti i razmišljanja ili postoje ljudi prema kojima gajite ljubav i imate potrebu da brinete i vodite računa, čak i kad oni to odbijaju? Da li je moguće pustiti voljenu osobu od sebe, samo i jedino iz ljubavi? Biti toliko nesebičan kako bi se voljena osoba učinila srećnijom, tamo negde drugde.
Svima je potrebna ljubav kao sunce da ga greje, sunce bez senki, poručuje na kraju sam
Marko Smukov.
|
| |
|
|